srijeda, 16.01.2008.
HM........ ŽIVOT! ! ! !
Zašto takav naslov? Pa... nikad ne znate što će vam život donijeti, kako
ćete se osjećati u kojem trenutku, da li ćete ćuti neku novu lijepu ili ružnu
vijest, da li će se nešto desiti vama, vašoj obitelji, prijatelju, dečku, mužu,
rodbini! Ukratko da li će se i kada vaš život okrenuti naglavačke!?
Govorilo se da kako dočekate Novu godinu takav će vam biti dok ne završi.
Ja ću vam iskreno reći.... to uopče nije istina. U ove dvije godine dočekala
sam dvije potpuno različite Nove godine. Prošlu sam dočekala tužno ali već
početkom prvog mjeseca sve je bilo uredu i relativno je dobro prošla, ovu
sam dočekala vesela, sretna, rasplesana i sa osmjehom na licu, međutim
već je sredina mjeseca a meni se stalno nešto dešava, naravno ne lijepoga,
stalno neki ružni događaji, suze, svađe, ružne vijesti itd...
To sam sada sve rekla čisto da ne vjerujete u to kada kažu kako dočekaš
Novu takva će ti biti cijela godina jer to uopče nije istina!
Vjerojatno i sami znate kako život nekad piše tužne i čudne priče. Eto meni
je trenutno napisao tužnu i ružnu priču. Neću ulaziti u detalje. Ovaj blog mi
samo daje snagu za dalje kada se ispucam na njemu, kada napišem to me
muči. Dobro iako nije toliko jak poput dnevnika jer u dnevniku se baš
možeš ispucati bez da itko zna što si napisao osim tebe, a ovdje ipak moraš
paziti što pišeš.
Uglavnom... ne mogu spavati a ujutro moram ranije ustati. Ne mogu
spavati jer me muče razno, razne misli i pitanja. Pitanja na koje nitko
nema odgovora. Ponekad mi dođe da odem negdje gdje nema nikoga
i vrisnem onako glasno, najglasnije što mogu i ispucam se. Dođe mi
da šećem satima uz more i razmislim o svemu, da sjednem na kamenčiće,
na stijene gledam u more i razmišljam. Puno toga mi dođe u zadnje vrijeme.
Eto, ne želim govoriti u detalje o čemu se radi, niti što me mući.
Ponekad osjetim grižnju savjest, ponekad me srce toliko zaboli od tuge i
dođe mi da vrištim od plača, sjetim se prošlosti, sjetim se jedne osobe u
prošlosti kojoj sam mogla pomoći a nisam, koju sam mogla obraniti od
mora ružnih riječi i uvreda, sjetim se stare osobe tužnog pogleda i pognute
glave, osobe koja je živjela jer je morala živjeti, osobe koja je tražila utjehu u
najgorem čovjekovom neprijatelju, osobe koja je na neki način tražila
pozornost i utjehu od osoba koje su je okruživale, osobe koja me je trebala
a ja joj nisam pomogla, osobe koja je imala glas poput slavuja a taj glas je
izgubio nakon velikog životnog gubitka svoje družice, a onda se nakon
svega toga sjetim pjesme ˝Moj dida i ja˝! Stalno me proganja to da sam
toj osobi mogla pomoći a nisam, nisam još tu osobu preboljela, a još manje
zaboravila, nosim ju u svome srcu zauvijek i stalno me proganja ona gorka
sumnja i pitanje ˝što se dogodilo?¨ pitanje na koje opet nitko nema
odgovor, samo niz glupih i nelogičnih objašnjenja i predpostavki koje se
ni sa čim ne poklapaju.
Vjerojatno se pitate o čemu ja to pišem, što se dešava!? Jako mali broj
osoba zna odgovor na ovo pitanje i jako malom broju ljudi se povjeravam.
Tako da neću reći što mi se točno događa jer nije ni toliko bitno, samo mi je
trebalo mjesto utjehe i pokušavam ga naći pišući ovaj blog!
Eto to je sve od mene za večeras!
Veliki pozdrav i pusa svima od vaše Suzy!
- 02:05 -
srijeda, 09.01.2008.
UPSPOMENE; USPOMENE ! ! ! ! ŠTO BI BEZ NJIH? ? ? ?
Zašto taj naslov? Pa eto... sjećam se malo dana kada sam izlazila, zbavaljala se, uživala.
I baš mi bilo lijepo razmišljati o tome, pa zato taj naslov. A usput i da napišem nešto, pošto
mi se ne spava a i nemam pametnijeg posla pa da malo ubijem vrijeme.
I ovaj post bi posvetila najboljoj frendici! Eh blago njoj... hahahah...
Neću puuuuno pričati jer ona već sve zna. Pa da ne govorim baš puno htjela bi staviti
par slikica! Čisto za sjećanje i uspomene koje nikad ne blijede, bar ne kod mene...
Pa eto slikica :
U Loborici! Izašle malo van na zrak!
Opet Ana i ja na zraku! Hahaha! Malo smo zujale!
Ja i Ana u lunaparku! Ana sjećaš se ? ?
Opet Ana i ja! Ovdje se baš vidi da zujimo..... 
Ana! 
Opet u Loborici!
Ana i ja u Padovi u kafiću! 
Eto to je sve za sada! VOLIM TE Anuška moja!
Velika pusa i pozdrav svima!
- 01:16 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.01.2008.
NOVI POST
Eto čisto da napišem novi post da Martina ne kaže da ne može
komentirati zato što ja nisam napisala novi post... tj... zato sto ja
ne pišem posteve. Pa kome da pišem kada nitko ne čita??
Dosadno pisati kada znaš da će malo tko pročitati.
Ccccccc. Sto da još kažem? Hm...... Eto nemam ni inspiracije više...
Morat ću početi opet pisati one depresivne pjesmice, tak dođe inspiracija
sama od sebe! I tako... bliži se 4. mj. 
mene malo hvata
strah... brrrrrr ali dobro.... preživjet ću... valjda... nadam se... Ma
hoću.... vi se već ponadali da neću... Hahaha! A jesam vas
sada razočarala ha? Ma joj koje gluposti danas pišem ali dobro ajd
ništa novo za mene! Hahahaha!
Svi stavili slike od Nove i prepričali što je bilo... meni se to ne da...
Nemam volje stavljat slike... nisu potrebne. Samo ću reći da je bilo super.
Iako kod nas nije bilo snijega ali nema veze, kod nas bilo mraza. Hahaha!
I to je nešto. Hahaha! I što da vam još priopćim ljudi!?
Eto počinju ponovo obaveze (za neke) fax, posao, škola i ponovno su
svi zaokupljeni svojim zanimacijama, ubijaju vrijeme. Hihhih! Neki
jedva čekaju da počne škola (znat će se tu na koga mislim) ali neka
to je pohvalno.
I da još nešto kažem.... Dugo nisam nešto lijepo napisala najboljoj frendici.
Eto samo da znaš da te nisam zaboravila, da si mi jako falila i da te volim
najviše na svijetu. I iako se sada jako jako slabo vidimo (ne zato što si bolesna)
nego općenito , znaj da si mi uvijek u mislima, da mislim na tebe i da se
nadam da se naše prijateljstvo nikada neće ugasiti. Bez obzira što ti
napravila, rekla ili bilo što drugo, nikad ti nisam niti ću ti ikada zamjeriti,
svoje prijateljstvo sam ti uvijek iskazivala riječima i djelima i dalje ću to
raditi. Za mene je prijateljstvo nešto što se treba čuvati, cijeniti i voljeti
onakvo kakvo je, ne tražiti promijene i prihvatiti onakvo kakvo je. Eto samo
da znaš Ana da te volim najviše na svijetu. Čuvaj mi se i brzo mi ozdravi!
I ti Tina također brzo ozdravi jer Bounty nas čeka! Hihih! Volim vas!
Eto toliko od mene ta sada!
Sve vas voli i pozdravlja vaša Suzy!
- 00:00 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.11.2007.
DAN PADA VUKOVARA! 18.11.
Da. da! Došao je i taj dan. Obilježavanje dana pada grada Vukovara. Grada bez kojeg ni dan danas ne mogu. grada za kojeg me punoooo toga veže. Jako bi voljela da sam na današnji dan tamo ali eto opet nisam. Nadam se da ću biti druge godine iako sumnjam da ću i tada ići. Nema veze, jednog dana ću valjda na taj dan otići tamo. I eto i na današnji dan mnogim našim braniteljima i svima koji su bili tamo u to vrijeme, vraćaju se slike toga kobnog dana, kada je Vukovar pao. Vraćaju im se slike svega lošega što se tamo dogodilo, vraćaju im se osjećaji, tuga za izgubljenima a ujedno tu nastupa i sreća, što nam je omogućeno da se vratimo tamo, što je omogućeno da taj grad opet stane na svoje noge. Uvijek će tu postojati puno emocija, osjećaja, tuge, sreće, suza.... svega... ali bar znamo da se možemo vratiti tamo i ponovno slobodno hodati ulicama tog predivnog grada. Za mene nema veće sreće nego kada šećem gradom koji toliko volim. Naravno, kaže se da svatko najviše voli svoj grad.... tako i ja svoj... rijetki su oni koji vole neki drugi kraj, zemlju, grad.... Većina voli grad u kojem je rođen. I sada sam jako jako tužna, tamo pada snijeg, obljetnica je pada Vukovara a ja sjedim u Puli za kompjuterom i žalim što sada nisam tamo...
Eto, žalosno ali istinito. Hihih. Nema veze, preživjet ću. Još i dečko ide na skijanje drugi tjedan sa firmom, i on će ove godine vidjeti snijeg a ja izgleda opet nećuuuuuuuuuuu 
KATASTROFA! Ma dobro i to ću preživjeti hahaha. Joj......
Eto ljudi, napokon da sam se i ja javila i sjetila napisati koji novi post!
Ostavljam vam veliki pozdrav i uživajte svi!
Voli vas vaša Suzi!
- 12:03 -
četvrtak, 13.09.2007.
NAPOKON OPET JA!
Eto napokon da i ja napišem novi post, mislim bilo bi i vrijeme!
Nešto mi se nije dalo pisati postove i nisam baš imala inspiracije!
Mislim nemam ni sada inspiracije ali nema veze, naći će se nešto
za pisati! Hahaha! Ljeto je brzo prošlo, a novosti puno došlo!
Radila sam mjesec dana jer me nije plaćao kako treba, tako da
sam odustala. Radila sam dvokratno i to me malo ubijalo!
Jako sam rijetko stizala ići van ili u šetnju gradom zato što bi me
umor ubio, i još oni turisti, jaooooo. Uglavnom, bilo mi je jako lijepo
ovo ljeto, iskupala sam se iako sam mogla i htjela više, ali dobro
doći će brzo drugo ljeto a još brže treći mjesec jer nam u obitelj
dolazi prinova, hehe! 
Eh, što da vam još napišem? Nemam pojma što bih više pisala!
Eh da, svi su ovo ljeto otišli u Slavoniju samo sam ja ostala u Puli!
Ali dobro nema veze, valjda će doći i moje vrijeme kada ću se i ja
malo maknuti odavdje! 
Eto ne znam što bih vam još napisala, mislim da sam napisala sve!
Mislim ima tu još puno za pisati ali pisat ću tek kada se sve ispuni,
kada se dogodi, kada se ostvari tako da ne bih nešto urekla!
Stavit ću vam malo slikica da vidite novosti kod mene!
Velika pusa svima!
Evo pizze bez koje ljetos nismo mogli! 
Evo moje nove frizure, koju sam napravila prije dva mjeseca! 
A evo ih i Ana i Martina u Medulinu!
Evo mene i Ane na filmskom u Areni! 
Evo mog radnog mjesta u Medulinu!
Evo i ekipe s posla! Konobar, ja i ˝frizerka˝ .
Ana na moru!
Martina u Kukuriku! 
Ana i ja u parku!
Moj mali psić Barny! 
- 15:39 -
utorak, 10.07.2007.
JA SAM SAMO POJEDINAC, ALI SAM NETKO. NE MOGU UČINITI SVE, ALI MOGU UČINITI NEŠTO; A AKO NE MOGU UČINITI SVE, UČINIT ĆU BAREM ONO ŠTO MOGU!
Čemu ovakav naslov? Pa... ni sama ne znam... Nekako me privukao...
Uvijek sam maštala o tome da nekoga usrećim,
da mu pokažem koliko mi jestalo i koliko ga volim
(ovaj put nije riječ o dečku... o njemu je otvoren poseban blog),
da mu/joj pokažem koliko je posebna osoba,
koliko je cijenim i poštujem, da mu/joj
pokažem da sam prava prijateljica!
Ovaj put je riječ o ženskoj osobi! O mojoj najboljoj prijateljici.
Možda moja šala ponekad nije prihvatljiva ili ponekad pretjeram ali ne mislim
ništa loše, samo pokušavam izmamiti osmjeh, pokušavam biti sretna, nasmješena,
pokušavam malo dignuti atmosferu, oprosti ako te to povrijedi, nisam mislila
ništa loše. Možda jesam nekada naporna i brzo te naživciram, ali to sam ja,
nisam savršena ali sam ti prijateljica. Možda ponekad pretjerujem sa svojim
stavovima i mislima ali to su moji stavovi i moja mišljenja, možda te povrijede
ali ja sam osoba, ja sam ti prijateljica. Možda se ponekad ponašam kao razmaženo
derište i većinom mora biti nešto po mom, ali to sam ja, ja sam ti prijateljica.
Možda sam ponekad pretjerano tužna i neraspoložena, ali to sam ja, ne može
mi uvijek biti dan, ja sam ti prijateljica. Možda sam ponekad živčana i kažem nešto
što nisam mislila, ispričavam se, ali još uvijek sam ti prava prijateljica. Možda ponekad
kažem nešto što te povrijedi, neko svoje mišljenje da li o tebi ili o svijetu koji nas
okružuje ali se ne složiš sa mnom, to je uredu, ne možemo uvijek isto misliti, ali i
dalje smo prijateljice. Možda ponekad imamo drugačije stavove, ukuse, mišljenje ali
i dalje si mi najbolja prijateljica koju nikad ne bih mijenjala. Možda ponekad mislim da
bi nas mogla sitnica razdvojiti ali uvijek ćeš ostati moja prava i jedina najbolja prijateljica.
Ana... sjeti se... prolazile smo kroz teška
razdoblja, nije nam prijateljstvo uvijek bilo bajno i uvijek bilo uredu, svađale smo se,
smijale se, plakale zajedno, živcirale se jedna na drugu ali još uvijek te smatram najboljom
prijateljicom. Prošle smo zajedno puno toga, više nego što sam prošla sa bilo kojom
prijateljicom, u jako kratkom vremenu smo se zbližile i puno toga saznale i naučile
jedna o drugoj, sada smo odrasle osobe, koje pripremaju svaka svoj život ali to mi
nije prepreka da i dalje provodim dane s tobom, u tuzi, bolesti, veselju, slavlju...
Uvijek ću biti uz tebe... čak i jednog dana kada budemo jako jakoo daleko ja ću biti uz
tebe... Uvijek ću ti biti najbolja prijateljica i uvijek ću te voljeti.
Imala sam potrebu napisati ovakav post... olakšala sam se nekako jer sam svojoj
prijateljici nadam se dala do znanja koliko mi znači, koliko je volim i koliko je ona
posebna osoba u mom životu!
Veliki pozdrav svima i sve vas voli vaša SUZY!
- 13:02 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 26.06.2007.
ON & ONA
Voljela je Dunav, voljela je da se smije.
Voljela je njega, a on nju nije.
Imala je 14 godina i pred njom je
život bio, al' sve je ostavila jer ju on nije htio.
Krenula je na Dunav da se baci s mosta
i tiho je rekla : ˝ŽIVJELA SAM DOSTA!˝
Kad je Dunav čuo što ona govori
podigao je valove i tiho progovorio :
˝IDI KUĆI I NE BUDI LUDA, ON TEBE VOLI I O TEBI SANJA˝.
Krenula je ona kući, letjela je od sreće,
a nije ni slutila da je on neće.
Išla je polako čekala je njega da odnekud
stigne, odjednom ga opazi kako s drugom šeće,
smije se i ruku joj grije.
Išla je polako i plakala glasno da je na zemlju pala,
ležala je mirno kao da spava.
Ležala je blijeda na pločniku bijelom
podiže je on s crnim odjelom.
Plakao je gorko i skrivao suze
jer je htio da ju voli al' smrt je uze.
I sad Dunav teče valovima njiše.
Bila je jednom i nema je više.
- 13:11 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.06.2007.
10. BOGDANOVAČKE FOLKORNE VEČERI
Dakle..... Što reći? Bilo nam je predivno, barem meni.
Malo sam bila nervozna zato što su tamburaši kasnili,
i još zovem ovog dečka s kojim sam sve dogovala i
javlja mi se govorna pošta, aaaaa, htjela sam se ubiti.
Morali smo biti spremni u 15.30h, a tamburaši došli tek
oko 15h, ako ne i kasnije... jaoooo... na brzinu probali
par puta i trk oblačiti se u nošnje... jaoooo... bilo malo
žurbe i svega toga ali super je prošlo. Nakon što smo
obukli nošnje naš mini bus nas je odvezao do mjesta na
kojem je trebala početi povorka... Još smo malo pjevali
sa tamburašima i onda krenuli u povorci... Pjevali i kad ono
blokada, ne znamo što bi pjevali više... Nismo znali da li je
to od treme ili umora, toliko slavonskih pjesama a mi blokirali.
Malo po malo smo se animirali, sve više pjevali, plesali i bilo
nam super! Eh da ne zaboravim, bilo tu i rakije koju
Martina nikako nije mogla izbjeći, hahaha, malo si je popila
a onda se i animirala, razveselila i počele joj dolaziti ideje
za pjevanje... Došli smo hvala Bogu na stadijon, tamo smo
nastupali sa svojom koreografijom ali smo naravno trebali
čekati red... a bili smo 10. A zamisli slučajnosti, na 10.
Bogdanovačkim folklornim večerima mi smo bili 10. po redu.
Hihihihi! Uglavnom... na stadijonu smo nastupili i bilo je super.
Prije nastupa išla sam primiti zahvalnicu itd. i spotaknem se na
stepenicu dok sam se penjala na pozornicu, 
užas!
Navečer oko 20-21h otišli smo na večeru, čobanac je bio super,
njaaaaaaaam..... Izašli malo u dvorište slušati kako BOGDANOVAČKI
tamburaši sviraju... nakon toga svaka cura otišla sa jednim tamburašem,
ja ostala sa mojim Jokom i kasnije nam se pridružio jedan od tamburaša.
Nakon sat vremena naši tamburaši izvadili instrumente i opet zasvirali i
zpjevali i mi skupa s njima! Plesalo se, pjevalo, pao je i koji pogled između
naših cura i tamburaša (cccc Martina) 
, pilo se i naravno kada
je bilo najbolje morali smo otići u hotel jer se klincima spavalo a otišli oko
23h, jaoooooo! I što je najgore, došli u hotel o klinci izašli na hodnik i
kao više im se ne spava. 
Uhhhhhh! Otišle Martina i ja u sobu ˝spavati˝ i još pričale do 2h,
i gledale kroz prozor dva tamburaša koji su mislili da ćemo mi izaći
i ići s njima u Ivankovo, jooooj.... Dečki čekali par minuta i vidjeli da
nas nema, pokupili se i otišli, a prije toga su još smrdali semafor,
ne znam da li je to bilo od nervoze, jer je jedan htio vidjeti jednu curu
iz našeg KUD-a a nje nigdje na vidiku...
U nedjelju, tj. sutradan prije nego ćemo ići kući, otišli smo malo u
Vukovar, na ovčaru, na groblje i na TRPINJSKU cestu...
Sve u svemu bilo nam je super, kući krenuli u 13h a došli u 21.40h...
Izmorili se, ispjevali, zabavili, skuhali se u nošnjama... ma bilo nam je super!
A što je najtužnije naša Anuška nije bila s nama i to je jedino što
nam je svima falilo, ali jako falilo! Volimo te Ano!
Pa eto malo i slika pa sami procijenite kako nam je bilo!
Povorka
Sa tamburašima na stadionu!
Tamburaši, Tina i Katarina!
Mi na pozornici, na stadionu!
BOGDANOVAČKI TAMBURAŠI!
Ovčara!
Grupna slika na OVČARI!
Vukovarsko groblje
Ja i moj dragi Josip!
Martina i Josip! 
Mi kod križa u Vukovaru!
Napokon u kafiću!
Josip i ja na TRPINJSKOJ CESTI!
Martina u autobusu!
- 00:11 -
petak, 08.06.2007.
AH TA MATURA ! ! ! !
Pitate se sigurno zašto ovakav naslov? Ne, nije zbog mene,
ja sam to prošla prije godinu dana! Pa ovako... riječ je
o jednoj mladoj gospođici koju jako muči matura!
Ja joj ovim putem poručujem NE BRINI SE, pa i njima
je u cilju da vas se riješe.. dovoljno je znati malo o
svakom pitanju pa i makar o dva pitanja (ako ih ima
tri) 
i oni vas puste. Dajte nije ni njima u cilju
da dolaze na ljeto zbog vas kada su vas mogli sada pustiti.
Ne brini se ajde, pametna si ti, možeš ti to!
Radi se o mojoj najboljoj frendici Ani, koja danas
polaže usmeni iz hrvatskog i razumijem je da ju
je i strah, i da se boji da će pasti, i da joj se vjerojatno
preokreće cijeli želudac, razumijem je zato što sam ja
to sve nedavno prošla, ali ja vjerujem u tebe da ćeš
ti to bez problema proći, isto kao što si i ti vjerovala
da ću ja! I vidjet ćeš da ćeš proći. A znaš što si mi
onda dužna? PIĆE, naravno!
Ajde Ano, možeš ti to, znam ja!
Evo jedna šala da se svi nasmijete ako još niste pogledali,
a većina vjerujem da je!
Sve vas voli i pozdravlja vaša Suzy!
- 13:03 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.05.2007.
MALO PJESMICA
BELINDA CARLISLE - HEAVEN IS A PLACE ON EARTH
DJ Bobo - SOMEBODY DANCE WITH ME
DJ Bobo - THERE IS A PARTY
Evo nove pjesme od Beyonce i Shakire - BEAUTIFUL LIAR
Natalia Oreiro - ME MUERO DE AMOR
Natalia Oreiro
- 11:18 -
